Imam jednu prosto nevjerovatnu životnu priču. Studirala sam u jednom gradu i živjela sam sa cimerkom u jednoj zgradi na 4. spratu. Na spratu iznad mene je živjela jedna stara bakica. Uvijek sam joj nastojala nekako pomoći, barem ponijeti kese iz trgovine, tako da smo znale tu i tamo malo popričati.
Uvijek sam bila osijetljiva na starije i nemoćne, pa sam joj s vremenom počela pomagati i oko drugih stvari. Pospremila bi joj po kući, otišla bi joj platiti račune, donijela nesto iz trgovine, ali najvažnije od svega: popila bi kafu s njom s vremena na vrijeme, razgovarala s njom i slušala je šta ima da kaže da ne bude usamljena. Pošla sam kući nakon ispita i zaboravila sam na studij i bakicu, samo sam se kući zabavljala s drugarima. Dok nije zazvonio telefon. Bio je to jedan odvjetnik.
Bakica je umrla i oporučno ostavila meni svoj stan. Nije imala nikoga i tako mi se željela zahvaliti na pažnji koju sam joj davala tokom tih nekoliko godina.
Ne možete zamisliti kako sam se osjećala. Sad se udajem, i žijvet ću s mužem u tom gradu, u tom stanu.
ispoovesti.rs
