1992. obećala sam samoj sebi da ću pronaći svojih osmero braće i sestara. Uspjela sam.
Beti, sestra Maje-Paole Sestrić, bivše stanarke i finalistice “Big Brothera”, nije imala lako djetinjstvo. Nekada su živjeli u Bosni i Hercegovini, u Velikoj Kladuši.
Njezini roditelji Džemila i Ahmet imali su osmero djece, najstarija je Beti. Još dok su djeca bila malena, preselili su se u Hrvatsku u Cetingrad. Roditelji su se nažalost rastali pa je je jedan dio braće i sestara ostao s ocem Ahmetom, koji je kasije umro, a Džemila je sa sinom, Emirom i svojim bratom Mujom otišla u Irsku, piše “Krajina“.
Djeca koja su ostala s ocem su se razišla na sve strane. Najstarija Bekira zaklela se da će kad-tad ponovno skupiti svu svoju braću i sestre. Troje je našla sama, a troje joj je 2008. godine našao novinar 24sata, o čemu smo već pisali.
Nije znala što je s onima koji su otišli u Irsku. Prije sedam dana Beti je iz Zadra došla u Veliku Kladušu sa suprugom Ivanom (40) i sinom Alenom (2) iz Zadra, gdje živi, da produlji putovnicu.
Pred šalterima su bili veoma dugi redovi, mali Alen počeo je plakati. Svi su ih gledali, no odjednom je žena koja je bila prva u redu ponudila Bekiri da ide prije nje, kako bi ranije završili zbog malog djeteta.
Beti joj je zahvalila i pogled joj se zaustavio na njezinu licu. Crte lica su joj se odjednom učinile tako poznate i shvatila je da bi to mogla biti njezina majka. No nije nila sigurna i u dvojbi nije znala što učiniti.
Upitala ženu za ime. Kad je čula da se žena zove Džemila Ćufurović, djevojački Nadarević, Beti je uspjela izustiti: “Ti si moja majka! Ja sam Bekira!”
Obje su počele plakati, grliti se i ljubiti. Policajci, službenice i stranke bili su u čudu, a neki ljudi zaplakali su zajedno s njima. Mladić u zelenoj košulji i trapericama koji je bio iza majke progurao se do njih i rekao Beti:
– Ja sam ti brat Emir!
Opet iznenađenje. Zagrlili su se i izljubili, a onda još jedno iznenađenje, čovjek koji je stajao iza Emira progovorio je:
– Što, zar nećeš pozdraviti i mene, ja sam ti ujak Mujo.
Čuđenju i iznenađenjima jedva da je bilo kraja. Otišli su na kafu da nastave druženje na koje je Bekira čekala godinama, pitajući se gdje joj je volhena porodica.
Kada se sve sagleda, da se mali Alen nije rasplakao, prema svemu sudeći, njegova majka nikad ne bi stupila u razgovor sa starijom gospođom. Obje bi toga dana obavile svoj posao i otišle svaka na svoju stranu.
Dok ne budu gotove putovnice, viđat će se svaki dan i pokušati nadoknaditi izgubljeno, a onda će Džemila, Mujo i Emir nazad u Irsku, a Beti, Ivan i Alen u Zadar. A budućnost je tek pred njima. Zajednička budućnost.
(receptizapet.blogspot.com/bakina-kuhinjica.blogspot.com)
