URADILI SMO TESTOVE KAKO BI PROVJERILI DA LI SMO U KRVNOM SRODSTVU, MEĐUTIM SAZNALI SMO NEŠTO SASVIM DRUGO

Obzirom da smo ja i moj momak neka dalja rodbina, 4, 5 koljeno kako se to kaže prije vjeridbe smo uradili nalaze krvi i svega ostalo da utvrdimo da se naša krv slučajno ne podudara, jer to ne bibilo dobro za naše potomke. Rezultati su pokazali da nismo u krvnomsrodstvu, ali… ispostavilo se da je moj momak sterilan i da i onako nikada neće moći imati djecu.


Veliki šok je to bio za nas oboje. Par dana nakon toga on je odlučio da otkažemo vjeridbe i da prekine sa mnom jer kako je govorio želi da sebi nađem nekog SPOSOBNOG muškarca, a ne INVALIDA, a da će on sebi naći nešto poput njega. Nisam mogla da vjerujem šta mi govori, a onda sam mu rekla… VIDI “INVALIDU” IDUĆI VIKEND SE NEĆEMO VJERITI, A JEDINI RAZOG JE ŠTO ĆEMO SE ODMA VJENČATI… I NIKADA VIŠE DA NISI REKOA ZA SEBE DA SI NESPOSOBAN I INVALID!!!


Bio je zbunjen nije znao na prvu šta sam rekla, a kada je shvatio vjerujte da je zaplakao kao malo dijete… ima 28 godina. U braku smo evo 3 godine, skupljamo novac, tražimo način kako da dođemo što prije na donatorsku oplodnju. Nije lako, sami znate kako je u našoj zemlji, ali nadamo se i svakodnevno borimo da se ostvarimo kao roditelji i da dodatno začinimo našu ljubav, naš sretan brak. Pomolite se za nas, ako nekada nađete vremena i sjetite se, Tomo i Ana, ljubimo Vas sve... :))

brzireceptisavjeti.blogspot.com

U BRAKU SMO VEĆ 11 GODINA, I JOŠ NEMAMO DJECU. TRI PUTA SMO IŠLI NA VANTJELESNU OPLODNJU, DVA KREDITA DIGLI...

U braku smo 11 godina i još uvijek nnsžslost nemamo djece. Išli smo čak 3 put na vantjelsnu oplodnju, dva kredita smo podigli, zadužili se do Boga ali džaba… ništa od toga nije uspjelo. Pokušavala sam sve, čak sam išla i na operaciju da mi uklone neke ciste, ali ponovo se ništa nije desilo.


Moj muž je zdrav i što se njega tiče on bi mogao imati djecu i to me dodatno boli. Naš brak je stvarno savršen, tačnije bio bi savršen da imamo barem jedno dijete. Za ovih 11 godina moj muž mi nikada nije ništa ružno rekao, pun je ljubavi i razumjevanja, ali ta njegova dobrota meni stvara nevjerovatan pritisak.

Jednostavno želim da mu se odužim, želim da ima djecu, jer to zaslužuje i znam da bi bio najbolji tata na svijetu. Ove godine idemo ponovo pokušati sa vantjelesnom oplodnjom, sakupili smo neki novac i nadam se da ćemo konačno uspjeti imati malu bebicu, naše malo dijete.


Ukoliko i ovaj put ništa ne bude čvrsto sam odlučila da se razvedem od muža ma koliko bolno bilo i da ga pustim da nađe drugu ženu, zdravu ženu, koja će mu roditi dijete. Znam da će mu biti teško, jer smo jedno drugom prve ljubavi i jedine, ali… bolje bolan kraj nego bol bez kraja. Molim Boga svaki dan i nadam se da će ovaj put biti pozitivan rezultat vantjelesne oplodnje., i da ćemo konačno imati naše dijete, koje ćemo pdizati s puno ljubavi...


ispovesti.rs

RODILA SAM MRTVOG SINA NAŽALOST, 7 GODINA SMO POSLIJE POKUŠAVALI, RADILI DVIJE VANTJELESNE OPLODNJE, A ONDA SAM...

Rodila sam mrtvog sina nažalos  Sedam godina smo pokušavali sve da ostanem truda,, čak smo radili i dvij vantjelesne oplodnje, i na krjau na svu sreću, ostala sam trudna. Bila sam sretna, ali moj muž je načisto poludio od sreće kada smo saznali za tu preidvn vijest da ćemo konačno postati roditelji...


 U periodu od 9 mjeseci iščekivanja dugo željenog našeg malog bebača, bio je to najljepši period u našim životima, ali… rodila sam sina koji nije davao znakove života. Tišina umjesto očekivanog plača, uh… mnogo bolno, neopisivo bolan osjećaj....

Doktori su davali sve od sebe da ga vrate, da ga ožive, ali minute su prolazile, a plač se nije začuo, naša beba nije davla znakove života.
A

Nakon višeminutnog oživljavanja, kojeg sam bila svjeodk, očima punih suza doktor mi ga je donio u naručje, primila sam ga i u bolnoj tišini prislonila uz sebe, uz svoje grudi… nadala sam se nekom čudu, molila Boga, a onda je glavna sestra prišla i rekla da joj mog anđela predam, da ga… nosi :(.

Molila sam je da mi ga ne dira, da mog sina ostavi još barem malo, još samo malo da ga gledam i držim u svome naručju. Držala sam ga tako barem sat vremena, tako su mi rekli, nisam ga mmogal tek tako pustiti, nisam...
A

Ta bol koju sam osjetila dok ga je iznosila iz sobe ne može se mjeriti ni sa čime u životu. Tada sam doživjela slom živaca… mjesecima sam se oporavljala, ali nikada se potpuno oporavila nisam, a vjerovatno nikada i necu. 4 godine su prošle, a bol je sve veća. Smatram sebe isključivim krivcem za smrt mog anđela, jednostavno nesposobna sam, razočarala sam i sebe i svog muža.

brzireceptisavjeti.blogspot.com