URADILI SMO TESTOVE KAKO BI PROVJERILI DA LI SMO U KRVNOM SRODSTVU, MEĐUTIM SAZNALI SMO NEŠTO SASVIM DRUGO

Obzirom da smo ja i moj momak neka dalja rodbina, 4, 5 koljeno kako se to kaže prije vjeridbe smo uradili nalaze krvi i svega ostalo da utvrdimo da se naša krv slučajno ne podudara, jer to ne bibilo dobro za naše potomke. Rezultati su pokazali da nismo u krvnomsrodstvu, ali… ispostavilo se da je moj momak sterilan i da i onako nikada neće moći imati djecu.


Veliki šok je to bio za nas oboje. Par dana nakon toga on je odlučio da otkažemo vjeridbe i da prekine sa mnom jer kako je govorio želi da sebi nađem nekog SPOSOBNOG muškarca, a ne INVALIDA, a da će on sebi naći nešto poput njega. Nisam mogla da vjerujem šta mi govori, a onda sam mu rekla… VIDI “INVALIDU” IDUĆI VIKEND SE NEĆEMO VJERITI, A JEDINI RAZOG JE ŠTO ĆEMO SE ODMA VJENČATI… I NIKADA VIŠE DA NISI REKOA ZA SEBE DA SI NESPOSOBAN I INVALID!!!


Bio je zbunjen nije znao na prvu šta sam rekla, a kada je shvatio vjerujte da je zaplakao kao malo dijete… ima 28 godina. U braku smo evo 3 godine, skupljamo novac, tražimo način kako da dođemo što prije na donatorsku oplodnju. Nije lako, sami znate kako je u našoj zemlji, ali nadamo se i svakodnevno borimo da se ostvarimo kao roditelji i da dodatno začinimo našu ljubav, naš sretan brak. Pomolite se za nas, ako nekada nađete vremena i sjetite se, Tomo i Ana, ljubimo Vas sve... :))

brzireceptisavjeti.blogspot.com

DJEVOJKA MI JE REKLA KAKO JE TRUDNA, A JA SAM JE ODMAH ZAPROSIO. USKORO ĆE I SVADBA, A JA JEDVA ČEKAM...

Kada mi je djevojak rekla da je trudna, odmah sam je zaprosio. Vjenčanje će nam biti uskoro, tačnije za mjesec dana. U tom periodu, ona će biti u petom mjesecu trudnoće.


Jedva čekam, da joj vidim lice, kada joj na vjenčanju kažem i priznam pred svima, kako sam sterilan, i ostavim je tu pred svim ljudima...


Neka onda objasni kako zna i umije, kako je i skim zatrudnila, jer to nije moje dijete...


brzireceptisavjeti.blogspot.com

VEĆ SMO PREKO 5 GODINA ZAJEDNO, OVO LJETO BI TREBALI DA SE VJENČAMO. JUČER SMO BILI U ŠOPINGU, I NARAVNO NIJE...

VEĆ SMO PREKO 5 GODINA ZAJEDNO, OVO LJETO BI TREBALI DA SE VJENČAMO. JUČER SMO BILI U ŠOPINGU, I NARAVNO NIJE želio samnom razgledati, već je sjeo u obližnji kafić i čekao, a ja sam otišla na drugi sprat u nadi da ću pronaći nešto za sebe. Prolaze ljepe i zgodne djevojke, a on prekrstio ruke i gleda u daljinu, dosadno mu je. Pomisim da li je moguće da ne pogleda u neku od tih preijepih djevojaka.


Malo prošetam i opet ga vidim, sjedi ali ovaj put nije sam. Prišla mu je neja djevojka, i pričaju. Mislila sam u prolazu je, možda neka poznanica, ali on tada protrlja ruke o koljena (to radi kad je nervozan) i odgovora joj nonšalantno, razgovaraju uz osmijehe. Vjerujte u tom trenutku sam željela da se bacim sa balkona, srušio mi se sav svijet pred očima, imala sam utisak da ga gubim. A onda i zadnji tračak nade da je sve nesporazum mi se gubi, on uzima telefon i “čačka” po njemu,


MEMORIŠE NJEN BROJ. U TOM TRENUTKU SA VEĆ SUZAMA U OČIMA moj vjerenik mi šalje poruku i kaže “Dolazi više, dušu mi uze neka devojka… SPAŠAVAJ ME!!!!”. Shvatam da nije memorisao njen broj već je pisao meni poruku.


Kako su mi u tom trenutku bila pomiješana osjećanja. Od potpunog očaja do neviđene sreće u samo nekoliko sekundi.  Eto, to  ti je život. Sada se ljutim na sebe što sam ikako i posumnjala u njegove namjere.

BRZIRECEPTISAVJETI.BLOGSPOT.COM

PROŠLO LJETO, DESILA SE TEŠKA NESREĆA. ON JE OSTAO INVALID, A JA, VOLJELA SAM GA VIŠE OD SEBE, TREBALI SMO SE VJENČATI...

Prošlo ljeto, desila se teška nesreća, gdje je on pretrpio teške ozljede i postao invalid. Bili smo vjereni, voljela sam ga više od svega, htjeli smo se čak i  jvenačati. Moji roditelji i rodbina, brzo su saznali da je nakon nesreće postao 100% invalid, svi su a posebno moja mama, govorii mi da ga napustim, da odem od njega i da sebi nađem nekog dugog. Nekog ZDRAVOG.


Govorili su mi razne stvari, koje su samo pogoršavale moje psihičko stanje. Svima sam šutila, sa velikim bolom u sebi. Nakon mjesec dana, uzimam svoje stvari i odlazim, bježim od kuće. Okrenula sam svima svoja leđa, i otišla živiti sa svojom najvećom ljubavi. Došla sam njemu, da živimo u njegvoj kući, baš kao što smo i prije maštali i planirali. On je bio skrhan, nije mu bilo svejedno, čak mi je i n govorio da ga ostavim, i da nađem nekoga drugog, da ga zaboravim. Bio je toliko slomljen da se jednom prilikom pokušao ubiti. Na svu sreću spriječila sam to.


MOrala sam biti jaka za nas oboje, polako i postepeno, sve smo zajedno preživjeli i borili se poput dva lava, bez obzira što nismo imali podršku sa strane. Sve smo zajendo preživjelu. Vjerovali, ili ne, ali on je danas malo pomjerio svoju desnu nogu, potpuno sam, samostalno...Ko zna, možda na kraju i prohoda...


brzireceptisavjeti.blogspot.com

PRIJE DVIJE GODINE SMO SE VJENČALI, IMALI SAVRŠEN ŽIVOT, BILI SRETNI, A ONDA JE ONA ZATRUDNILA...

Prije neke dvije godine smo se vjenčali, imali smo zaista savršen život i bili jako sretni, a onda je i ona zatrudnila, što je u naš brak donijelo još veću sreću. Odbrojvali smo dane, i željno iščekivali da na ovaj svijet dođe naš mali anđeo.



Međutim, moja voljena supruga je mjesec dana nakon porođaja završila na psihijatriji, zbog postporođajne depresije. Živimo vani, tako da su je odmah primili u bolnicu i počeli njeno liječenje. Bilo je to prije nekih 9 mjeseci..., prvih nekoliko mjeseci sam brinuo samo o djetetu, a onda je moj otac došao pomoći koliko može.  Njeni roditelji su daleko, tako da nisu mogli doći da nam pomognu. Nakon 9 mjeseci borbe, iščekivanja i strpljenja, naše malo dijete lijepo se razvilo , ali moja supruga, još uvijek mora uzimati čak četiri tablete dnevno....



Pijem čaj, čekam odžačare, ona mi kaže: “Kad dođu, budite tiši da mogu spavat” , nakon što je popila u 7 ujutro tri tablete. Boli me sve to, i da li će se to više ikad završit?


 Mali i djed u drugoj sobi se igraju. A moj radni dan 10-12 sati… ZAŠTO… ŠTA SMO KOME ZGRIJEŠILI DA BUDEMO OVAKO KAŽNJENI… BOŽE!?  MOLIM TE BOŽE POMOZI NAM, POMOZI DA MOJA SUPRUGA PONOVO BUDE ZDRAVA I NASMIJANA, BAŠ KAO NEKADA...