Majka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći, kao pješak, još kada sam imao samo dvije godine. Otac me je napustio, živim sa djedom i bakom.
Kada sam imao 15 godina, otac se oženio drugom ženom i imaju dijete, zato što njegova žena nije htjela da gleda tuđe dete u kući, odnosno mene.
Prije nekoliko dana mi prilazi čovjek s` leđa u gradu, ja se okrenem i vidim njega, odmah sam ga prepoznao, bio je to moj otac, on mene kao nije prepoznao, pitao me je da li imam cigaru rekao sam da nemam i otišao, do parkinga, tamo sam plakao kao malo dijete. Teško je to, kada vas vlastiti otac ne prepozna...
Sada imam 22 godine i poštovani sam klavijaturista. Bako i deko hvala vam na svemu, bez vas ne bih postigao ništa u životu, volim vas najviše na svetu.
receptizabrzaijednostavnajela.blogspot.com
