DJETINJSTVO MI JE BILO NAJGORI DIO ŽIVOTA, SVAKI DAN ME OTAC TUKAO, STAVLJAO MI RUKU NA VREL ŠPORET, ČAK JE I NOŽEM...

Moje djetinjstvo, definitivno je moj najgori dio života. Otac me je svaki dan  tukao, udarao me je po glavi i tijelu, stavljao mi ruke u vrući šporet. Jedanput me je čak i nožem sjekao po telu. Majka je sve to gledala ali nije ništa uradila povodom toga, govorila bi: “kakav je, takav je, otac ti je”. Onda je baba počela da me priprema za udaju, kao i za predstojeće se**ualne odnose.


Bila sam maloljetna i nisam željela da uopšte dođe do te udaje, pa sam odlučila pobjeći glavom bez obzira. Prosila sam na ulici u nadi da ću uspjeti kupiti bar za jedan skroman obrok dnevno, a onda me je policija našla, željeli su da me odvedu roditeljima ali ja sam im rekla da su mrtvi i da ih nemam.


Odveli su me u dom za nezbrinutu djecu i tamo sam ostala, sve dok nisam postala punoljetna.

Danas, nakon toliko godins, konačno se udajem za čovjeka koga volim više i od sebe. Zaista je nejverovatan, on me toliko pazi, čuva, a što mi je najbitnije, puno me poštuje i voli...


komicnistatusi.rs

MAJKA MI JE POGINULA U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI, JOŠ KADA MI JE BILO DVIJE GODINE

Majka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći, kao pješak, još kada sam imao samo dvije godine. Otac me je napustio, živim sa djedom i bakom.


Kada sam imao 15 godina, otac se oženio drugom ženom i imaju dijete, zato što njegova žena nije htjela da gleda tuđe dete u kući, odnosno mene.

Prije nekoliko dana mi prilazi čovjek s` leđa u gradu, ja se okrenem i vidim njega, odmah sam ga prepoznao, bio je to moj otac, on mene kao nije prepoznao, pitao me je da li imam cigaru rekao sam da nemam i otišao, do parkinga, tamo sam plakao kao malo dijete. Teško je to, kada vas vlastiti otac ne prepozna...


Sada imam 22 godine i poštovani sam klavijaturista. Bako i deko hvala vam na svemu, bez vas ne bih postigao ništa u životu, volim vas najviše na svetu.


receptizabrzaijednostavnajela.blogspot.com

TO JUTRO OTAC JE PLAKAO JECAJUĆI, PRIŠLA SAM MU U VJENČANICI I ZAGRLILA GA....

Otac je to jutro plakao u jednom ćošku, bio je okrenut prema leđima, glumeći jačinu i čvrstinu, glumeći stijenu, a izgledao je tako krhko i lomljivo - bilo je to baš na jutro kada se udaje njegova kćer, njegova jedina mezimica.

Prišla sam mu laganim koracima, u bijeloj vjenčanici stiskajući ogromnu knedlu u grlu pazeci da ne razmažem šminku kojom me kuma natrackala “da budem najljepša.”
Jer, gušilo je, bas tu u grlu, ono nešto.“Tata, ja ti odoh..”
“Idi, kćeri. Ako misliš da je za tebe, idi.

Kada sam te dobio, znao sam da ćeš otići..”U pizdu materinu i šminka i kuma, ma sve, rasplakala sam se ko’ nikad.
Zagrlila sam ga jako, onako najjače.
Kao da ga više nikad neću vidjeti.
Kao da nam brane da se grlimo.
Kao da nas zauvijek otimaju jedno od drugog.“Tata, znaš. Ja ću uvijek ostati tvoja, ne brini.”
“Kćeri, umij se, popravi se, sad ce gosti. Vidi nas! Ko’ djeca!”
Navukao je masku tobožnje hladnoće i nestao među narodom šepureći se poput ponosnog pauna.
Tata. Otac. Ćaća.
Koliko samo znači u zivotu jedne žene taj muškarac.
On je sigurnost.
On je uzor.
Institucija.
Blagost i gordost.
Zaštita od svega lošeg.
Moj je meni bio predivan, kroz čitavu mladost, odrastanje, sazrijevanje.
On je taj koji mi je dao ime.
Koji mi je tepao “Seka”, “Sine”..
Koji se nije trijeznio danima kada sam se rodila.
On je taj koji je govorio da me rodio.
On je taj koji mi je pjevao pjesmu od Trubadura “Marijana” a ja se k'o fol ljutila.
On je taj koji mi je obežavao haljine.
Koji je pruzao pažnju cak i vise nego li mi je bila potrebna.
On je taj koji je razmazio svoju kćer jedinicu.
Do neba i nazad.
Koji me je naučio da se za ženu moraš boriti.
Ugađati joj, kada vidiš da je loše, pusti je dok je prođe.
On je taj.
Jedan i jedini.
A žene uvijek ostanu tatine djevojcice sta se god desi.

receptizapet.blogspot.com/infooklub.blogspot.com