OTAC, KADA GOD BI IZGUBIO ŽIVCE, TUKAO BI MENE I MAJKU, JEDNOSTAVNO PUKNE I POČNE DA NAS TUČE, I TAKO VEĆ GODINAMA

Tata je tukao mamu i mene kada god bi se naljutio. Izgubi živce i… PRETUČE NAS. Mama je sve trpila, godinama VEĆ TAKO TRPI, ali prije 3 mjeseca više jednostavno nije mogla da izdrži i napustila nas je, moja mama nas je napustika, ostala sam sama s ocem. Željela je i mene povesti, ali tata joj nije dozvolio.


Od tada je meni još gore :(. Juče me toliko pretukao kaišom da sam vrištala od bolova… moj plač, cviljenje i vrištanje nakon toga nije mogao trpjeti te me je tada “odvukao” na potkrovlje i zaključao me gore.

Tek me danas popodne pustio iscrpljenu, nenaspavanu, gladnu, žednu, svu u modricama… Na moju sreću trenutno ga nema kod kuće, otišao je u kafanu i večeras ću mirno da spavam…i dalje gladna, ali barem me neće tući.


Imam tek 13 godina i molim boga da što prije postanem punoljetna i da odem odavde, da ga napustim i pobjegnem zauvijek.. Koliko god mi je teže od kada je mama otišla toliko mi je lakše sve podnijeti jer znam da se barem ona spasila maltretiranja. Proći će godine pa ću i ja biti nadam se napokon slobodna


brzireceptisavjeti.blogspot.com

TO JUTRO OTAC JE PLAKAO JECAJUĆI, PRIŠLA SAM MU U VJENČANICI I ZAGRLILA GA....

Otac je to jutro plakao u jednom ćošku, bio je okrenut prema leđima, glumeći jačinu i čvrstinu, glumeći stijenu, a izgledao je tako krhko i lomljivo - bilo je to baš na jutro kada se udaje njegova kćer, njegova jedina mezimica.

Prišla sam mu laganim koracima, u bijeloj vjenčanici stiskajući ogromnu knedlu u grlu pazeci da ne razmažem šminku kojom me kuma natrackala “da budem najljepša.”
Jer, gušilo je, bas tu u grlu, ono nešto.“Tata, ja ti odoh..”
“Idi, kćeri. Ako misliš da je za tebe, idi.

Kada sam te dobio, znao sam da ćeš otići..”U pizdu materinu i šminka i kuma, ma sve, rasplakala sam se ko’ nikad.
Zagrlila sam ga jako, onako najjače.
Kao da ga više nikad neću vidjeti.
Kao da nam brane da se grlimo.
Kao da nas zauvijek otimaju jedno od drugog.“Tata, znaš. Ja ću uvijek ostati tvoja, ne brini.”
“Kćeri, umij se, popravi se, sad ce gosti. Vidi nas! Ko’ djeca!”
Navukao je masku tobožnje hladnoće i nestao među narodom šepureći se poput ponosnog pauna.
Tata. Otac. Ćaća.
Koliko samo znači u zivotu jedne žene taj muškarac.
On je sigurnost.
On je uzor.
Institucija.
Blagost i gordost.
Zaštita od svega lošeg.
Moj je meni bio predivan, kroz čitavu mladost, odrastanje, sazrijevanje.
On je taj koji mi je dao ime.
Koji mi je tepao “Seka”, “Sine”..
Koji se nije trijeznio danima kada sam se rodila.
On je taj koji je govorio da me rodio.
On je taj koji mi je pjevao pjesmu od Trubadura “Marijana” a ja se k'o fol ljutila.
On je taj koji mi je obežavao haljine.
Koji je pruzao pažnju cak i vise nego li mi je bila potrebna.
On je taj koji je razmazio svoju kćer jedinicu.
Do neba i nazad.
Koji me je naučio da se za ženu moraš boriti.
Ugađati joj, kada vidiš da je loše, pusti je dok je prođe.
On je taj.
Jedan i jedini.
A žene uvijek ostanu tatine djevojcice sta se god desi.

receptizapet.blogspot.com/infooklub.blogspot.com