KAKVI MONSTRUMI - OVI RODITELJI SU OSTAVILI SVOJU BEBU PORED PUTA I POBJEGLI, OSTAVIVŠI SAMO PORUKU

Posljednjih godina, mnoge osobe jednostavno ne zaslužuju uopšte biti roditelji, i imati djecu. Ljudi su postali tako nemarni i nemoralni da je prevršilo sve mjere. Ovakve roditelje treba poslati ili u zatvor, ili u neku mentalnu instituciju na liječenje.


 Odbaciti svoje vlastito dijete i to ostaviti ga pored puta je nešto najgore što možete uraditi. A ovi roditelji su to zapravo i uradili. Bebu su ostavili pored puta i ostavili poruku, a poruka glasi: “Razvodimo se, i niko od nas ne želi sebi brige”


Ovo je izazvalo lavinu komentara, a nadamo se da će polcija otkriti ubrzo identitet, ovih roditelja i smjestiti ih tamo gjde im je i mjesto, u zatvor, jer ovo je zločin koji je izvršen nad malom bespomoćnom bebom.


brzireceptisavejti.blogspot.com

POGLEDAJTE KAKO EDIN DŽEKO USPAVLJUJE KĆERKICU :)

Edin Džeko i Amra Silajdžić svaki slobodni trenutak posvećuju kćerki Uni, a na društvenim
mrežama redovno objavljuju fotografije na kojima se vidi kako uživaju u braku i životu u Rimu.

Fudbaler je nakon utakmice sa Albanijom stigao kući, a tamo ga je dočekala kćerka koju je
morao uspavati. Amra je zabilježila ovaj trenutak uz poruku:

– Tata je stigao kući – i oduševila sve pokazujući sjajan odnos oca i kćerke.

/expressmagazin/ google.ba /

MAJKA MI JE POGINULA U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI, JOŠ KADA MI JE BILO DVIJE GODINE

Majka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći, kao pješak, još kada sam imao samo dvije godine. Otac me je napustio, živim sa djedom i bakom.


Kada sam imao 15 godina, otac se oženio drugom ženom i imaju dijete, zato što njegova žena nije htjela da gleda tuđe dete u kući, odnosno mene.

Prije nekoliko dana mi prilazi čovjek s` leđa u gradu, ja se okrenem i vidim njega, odmah sam ga prepoznao, bio je to moj otac, on mene kao nije prepoznao, pitao me je da li imam cigaru rekao sam da nemam i otišao, do parkinga, tamo sam plakao kao malo dijete. Teško je to, kada vas vlastiti otac ne prepozna...


Sada imam 22 godine i poštovani sam klavijaturista. Bako i deko hvala vam na svemu, bez vas ne bih postigao ništa u životu, volim vas najviše na svetu.


receptizabrzaijednostavnajela.blogspot.com

SIN SAM JEDINAC VEOMA BOGATIH RODITELJA, KOJE SAM JEDINO VIĐAO NA SLIKAMA...

Ehh ovako,ja sam sin jedinac bogatih roditelja koje sam u djetinjstvu viđao samo na slikama. Mama je radila van granica,a tata je po čitav dan provodio u firmi.

Čuvala me tetka koja nije bila udata,ali više je bila kod svojih momaka nego sa mnom. I tako sam ja sam sebe odgojio. Doslovno.


U pubertetu su mama i tata glumili neke uzorne roditelje,kao uzimaju slobodne dane da bi proveli vrijeme sa mnom,pa me vode negdje i kupuju mi sve i svašta a to je meni bilo užasno glupo.


Možete li misliti tog apsurda da su mi moji vlastiti roditelji branili da se družim sa siromašnijim od mene ili s bilo kim ko im ne odgovara, a niko im nije ni odgovarao. Nikada ih nije bilo kući,ubijao sam se od dosade. Plakao čak što nemam roditelje kao i ostali,da bar znaju šta je ljubav, ne moraju bit tu ali barem da nazovu i kažu bar da se čuvam ako ništa.


Naravno, nisu bili niti na mojoj maturi. Na prvoj važnoj utakmici. Čak su mi rekli da ne moram upisivait fakultet,da će me oni ubacit u jednu od njihovih firmi i da ću fino zarađivat. A ja sam kod komšinice Zorke radio na selu jer njeni sinovi su bili negdje u inostranstvu. Zaradio sam za upisa na fakultet i upisao ga. Sad završavam fakultet a da mi roditelji ne znaju ni da sam ga upisao. Neće biti ni na dodjeli diploma, sin će im postati magistar arhitekture a oni ne svakako to podržali.


Hvala mojoj teti Zorki što je bezuslovno bila izvor moje inspiracije svojim mudrostima. A moji roditelji nek onim silnim parama koje zarađuju obrišu g.... jer meni te pare ne trebaju. Na kraju krajeva oduzele su mi roditelje. Ne shvataju da te pare ne mogu grliti i ne mogu voljeti, meni je samo trebalo malo roditeljse ljubavi i pažnje...!!!

ispovesti.com/receptizapet.blogspot.com

OVO TREBAJU ZNATI SVI A POSEBNO RODITELJI! RADI SE O IGRI POZNATOJ KAO ' PLAVI KIT '

Opasnostima koje djecu vrebaju na internetu jednostavno kao da nema kraja. Zastrašujuće
vijesti o zlostavljanju i samoubojstvima djece zbog nasilja na internetu smjenjuju jedna
drugu, tako da je u suvremeno doba moderne informatičke tehnologije roditeljima iznimno
teško na odgovarajući način zaštititi svoju djecu od sve većeg broja kriminalaca i
različitih prijestupnika za tipkovnicama. Svi smo osjetljivi kada su djeca u pitanju, a
ona sama u većini slučajeva nisu ni svjesna svoje ranjivosti u nepredvidivom moru
informatičkih zamki koje čekaju u skrivenim zapećcima svjetske baze podataka. Najnovija,
možda i najstrašnija od svih do sada, opasnost za djecu na internetu krije se iza igre
benignoga naziva koji može privući pozornost i znatiželju djece te tinejdžera – “Plavi kit”.

Roditelji traže savjete Ovaj zastrašujući i morbidan internetski fenomen došao je i do
Balkana. Tvrdi to psiholog Dženan Skelić kojeg zabrinuti roditelji zovu i traže savjete.
– Razgovarao sam s nekoliko vidno zabrinutih roditelja koji me zovu i ne znaju što učiniti,
izjavio je Skelić za medije. Iako, na svu sreću, u BiH, prema dosadašnjim podacima, nisu
zabilježeni slučajevi smrti povezani s tom igrom, sve je više informacija diljem svijeta, a
posebice u Rusiji gdje je ta zastrašujuća, uvjetno rečeno, igra odnijele živote na desetke
tinejdžera i djece. Kako je kazao Skelić, djeca u BiH također su instalirala tu igricu, a
vrlo je teško znati je li je dijete počelo igrati. – Čuo sam da su djeca otvarala i tražila
igricu. Vrlo je teško isprva upratiti ako netko krene s igricom s obzirom na to da ona počinje
banalnim stvarima. To, zapravo, i jest dobro objašnjenje kako je moguće da dođe do uvlačenja,
smatra on, prenosi Večernji.

I dok su roditelji s pravom zabrinuti, internetski stručnjak i softverski inženjer Amel Spahić
ističe kako postoje određeni načini kojima bi roditelji mogli zaštititi svoje dijete.


– Zaštitu na društvenim mrežama vrlo je teško provesti izravnim nadzorom jer djeca uvijek mogu
naći način kako stupiti u kontakt s pošastima. Ipak, takozvani Social Media Trackers pruža
mogućnost zaštite interakcije na društvenim mrežama s adresama koje sadrže riječi ili fraze
koje mogu upućivati na neprikladan razgovor ili post, savjetuje on. Prema mišljenju psihologa
Skelića, cjelokupnu alarmantnu situaciju najbolje je riješiti u njezinu korijenu, točnije
brisanjem igrice. – Anonymousi su ti koji bi mogli to učiniti, a prema mojim saznanjima,
pokušavaju doći do izvorišta igrice. Oni su trenutačno jedino dobro u ovom internetskom zlu,
oni štite pojedinca od sustava, smatra on.

Pedeset zadataka

Smrtonosni “Plavi kit” dolazi iz Rusije te, prema eminentnim ruskim, ali i svjetskim medijima,
povezan je sa smrću oko 130 tinejdžera diljem svijeta. Riječ je o računalnoj igri koja se igra
preko društvenih mreža, a u kojoj tinejdžer mora izvršavati svakodnevne zadatke koji se pred
njega postave. Tih “zadataka” zna biti oko pedeset, s time da je svaki bizarniji i morbidniji
od prethodnog kako se ide prema kraju te “igre”. Prvi su relativno bezopasni, poput crtanja
plavog kita na ruci (otkuda je i nastao naziv ove igre), dok kasniji uključuju gledanje
bizarnih ili horor filmova, izbjegavanje prijatelja ili roditelja i samoranjavanje, a pedeseti
i finalni zadatak uvijek je fatalan. Za tinejdžere koji sudjeluju u toj igri završni, pedeseti
zadatak je počinjenje samoubojstva. Prema medijskim napisima, policija u Rusiji povezuje
samoubojstva s online skupinama do kojih tinejdžeri dolaze preko hahshtagova sinikit, f57,
ff33…



Ubrzo nakon objave, u inbox dolazi poruka s lažnih profila i igra može početi. “Moderatori”,
kojih je navodno jako mnogo, vode djecu i tinejdžere kroz igru dajući im dnevne zadatke, s time
da, ako igrač odluči prestati, slijede prijetnje i zastrašivanja ubojstvima roditelja, objavama
kompromitirajućih fotografija koje su im do tada djeca slala (kao dio zadataka) i tako dalje.
Potvrda realiziranoga zadataka najčešće se vrši slanjem fotografije, što organizatori mogu
iskoristiti protiv igrača. Igra je, sudeći prema izvješću s BBC-ja, najraširenija u Rusiji, a
postaje sve prisutnija u Ukrajini, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Engleskoj. U slučaju
da primijetite kako je dijete upoznato ili se pak uključilo u neke opasne izazove na društvenim
mrežama, poput spomenutog “Plavog kita”, porazgovarajte s njim o tom fenomenu, objasnite što je
to i upozorite na manipulativnu prirodu igre koja je na koncu fatalna. Svakako se savjetuje
roditeljima imati nadzor nad korištenjem interneta. Edukacija i nadzor su itekako nužni jer je
smrtonosni “Plavi kit” zaplovio i morima našeg interneta na kojem je svakog dana sve više malih
“kupača” nesvjesnih opasnosti i bez ikakvoga nadzora, a ljudi koji se kriju iza ovog zlokobnog
lika čekaju upravo na njih.

/udarne-vijesti.info/ n1.info .com/

TO JUTRO OTAC JE PLAKAO JECAJUĆI, PRIŠLA SAM MU U VJENČANICI I ZAGRLILA GA....

Otac je to jutro plakao u jednom ćošku, bio je okrenut prema leđima, glumeći jačinu i čvrstinu, glumeći stijenu, a izgledao je tako krhko i lomljivo - bilo je to baš na jutro kada se udaje njegova kćer, njegova jedina mezimica.

Prišla sam mu laganim koracima, u bijeloj vjenčanici stiskajući ogromnu knedlu u grlu pazeci da ne razmažem šminku kojom me kuma natrackala “da budem najljepša.”
Jer, gušilo je, bas tu u grlu, ono nešto.“Tata, ja ti odoh..”
“Idi, kćeri. Ako misliš da je za tebe, idi.

Kada sam te dobio, znao sam da ćeš otići..”U pizdu materinu i šminka i kuma, ma sve, rasplakala sam se ko’ nikad.
Zagrlila sam ga jako, onako najjače.
Kao da ga više nikad neću vidjeti.
Kao da nam brane da se grlimo.
Kao da nas zauvijek otimaju jedno od drugog.“Tata, znaš. Ja ću uvijek ostati tvoja, ne brini.”
“Kćeri, umij se, popravi se, sad ce gosti. Vidi nas! Ko’ djeca!”
Navukao je masku tobožnje hladnoće i nestao među narodom šepureći se poput ponosnog pauna.
Tata. Otac. Ćaća.
Koliko samo znači u zivotu jedne žene taj muškarac.
On je sigurnost.
On je uzor.
Institucija.
Blagost i gordost.
Zaštita od svega lošeg.
Moj je meni bio predivan, kroz čitavu mladost, odrastanje, sazrijevanje.
On je taj koji mi je dao ime.
Koji mi je tepao “Seka”, “Sine”..
Koji se nije trijeznio danima kada sam se rodila.
On je taj koji je govorio da me rodio.
On je taj koji mi je pjevao pjesmu od Trubadura “Marijana” a ja se k'o fol ljutila.
On je taj koji mi je obežavao haljine.
Koji je pruzao pažnju cak i vise nego li mi je bila potrebna.
On je taj koji je razmazio svoju kćer jedinicu.
Do neba i nazad.
Koji me je naučio da se za ženu moraš boriti.
Ugađati joj, kada vidiš da je loše, pusti je dok je prođe.
On je taj.
Jedan i jedini.
A žene uvijek ostanu tatine djevojcice sta se god desi.

receptizapet.blogspot.com/infooklub.blogspot.com